6. poglavlje
1 “Pazite da svoju milostinju ne dijelite pred ljudima, da vas oni vide: inače nemate plaću od Oca vašega, koji je u nebu.
2 Stoga, kada dijeliš svoju milostinju, ne trubi pred sobom kao što to čine licemjeri u sinagogama i na ulicama da bi ih ljudi slavili. Zaista, kažem vam: Primili su oni svoju plaću.
3 A kada ti daješ milostinju, neka ti ne zna ljevica što čini desnica,
4 da tvoja milostinja bude u tajnosti; i Otac će ti tvoj, koji vidi u tajnosti, sâm javno uzvratiti.
5 “A kada se moliš, ne budi kao licemjeri: jer se oni vole moliti stojeći u sinagogama i na križanjima ulica da ih vide ljudi. Zaista, kažem vam: Primili su oni svoju plaću.
6 No ti, kada moliš, uđi u svoju sobu i, zatvorivši vrata, moli se svome Ocu koji je u tajnosti; i Otac će ti tvoj, koji vidi u tajnosti, javno uzvratiti.
7 Ali, kada se molite, ne ponavljajte isprazno kao što to čine pogani: jer misle da će zbog mnoštva riječi biti uslišani.
8 Ne budite poput njih; jer zna Otac vaš što vam treba, prije negoli ga zaištete.
9 “Vi se, dakle, molite ovako: ‘Oče naš, koji jesi na nebu, sveti se ime tvoje.
10 Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.
11 Kruh naš svagdanji daj nam danas.
12 I oprosti nam duge naše, kao što mi opraštamo dužnicima svojim.
13 I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla: jer tvoje je kraljevstvo, i sila, i slava, zauvijek. Amen.’
14 Jer ako vi oprostite ljudima njihove prijestupe, oprostit će i vama Otac vaš nebeski;
15 ali ako vi ne oprostite ljudima njihove prijestupe, ni Otac vaš neće oprostiti vaše prijestupe.
16 “A kada postite, ne budite smrknuti kao licemjeri: jer oni izobličuju svoja lica kako bi ljudima izgledali da poste. Zaista, kažem vam: Primili su svoju plaću.
17 A ti, kada postiš, namaži glavu uljem i umij lice:
18 da ne pokazuješ ljudima da postiš, nego svome Ocu, koji je u tajnosti; i Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, javno će te nagraditi.
19 “Ne sabirite sebi blago na zemlji, gdje moljac i hrđa nagrizaju i gdje kradljivci provaljuju i kradu;
20 nego sabirite sebi blago u nebu, gdje ni moljac ni hrđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne provaljuju ni ne kradu:
21 jer gdje vam je blago, ondje će biti i srce vaše.
22 Svjetiljka tijelu je oko; ako ti je, dakle, oko zdravo, sve tvoje tijelo bit će ispunjeno svjetlošću.
23 Ali ako ti je oko zlo, sve tvoje tijelo bit će ispunjeno tamom. Ako je, dakle, svjetlo koje je u tebi tama, kolika li je tek ta tama!
24 Nitko ne može služiti dvojici gospodara: jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.
25 “Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za svoj život, što ćete jesti ili što ćete piti; ni za svoje tijelo, što ćete odjenuti. Nije li život više od jela i tijelo od odijela?
26 Pogledajte ptice nebeske: one ne siju, ne žanju ni ne sabiru u žitnice, i vaš ih nebeski Otac hrani. Niste li vi mnogo vredniji od njih?
27 Koji to od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?
28 I zašto ste zabrinuti za odjeću? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu: ne muče se ni ne predu,
29 a kažem vam da ni Salomon u svoj svojoj slavi nije bio odjeven kao jedan od njih.
30 Stoga, ako travu poljsku, koja danas jest, a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li mnogo radije odjenuti vas, malovjerni?
31 Nemojte, dakle, biti zabrinuti, i govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se odjenuti?’
32 (jer sve to traže pogani) ta zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.
33 Nego, tražite najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu i sve će vam se to nadodati.
34 Ne budite, dakle, zabrinuti za sutra, jer će se sutra samo brinuti za svoje. Dosta je danu zla njegova.”