Naslovnica

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Mateju

 

14. poglavlje

 

 

1   U ono doba dočuo je Herod tetrarh glas o Isusu;

2   i reče on svojim slugama: “To je Ivan Krstitelj. Uskrsnuo je od mrtvih i zbog toga te sile djeluju u njemu.”

3   Herod, naime, bijaše uhitio Ivana, svezao ga i bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa;

4   jer mu je Ivan bio rekao: “Nije ti dopušteno imati je.”

5   A kada ga je htio ubiti, uplašio se naroda, jer su ga držali prorokom.

6   Ali kada se slavio Herodov rođendan, Herodijadina kći zaplesa pred svima i svidje se Herodu.

7   Stoga on sa zakletvom obeća dati joj što god zaište.

8   A ona mu, unaprijed upućena od svoje majke, reče: “Daj mi ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.”

9   I požali kralj; ali zbog zakletve, i zbog onih koji bijahu s njim za stolom, zapovjedi da joj se dade.

10   I posla da se odsječe glavu Ivanu u tamnici.

11   I doniješe njegovu glavu na pladnju te je dadoše djevojci, a ona je odnije svojoj majci.

12   I dođoše njegovi učenici, uzeše tijelo i pokopaše ga pa odoše i javiše to Isusu.

13   Kada je Isus to čuo, povukao se odande lađom na pusto mjesto, nasamo; a kada je mnoštvo čulo za to, pošlo je pješice za njim iz gradova.

14   I iziđe Isus te ugleda veliko mnoštvo; i sažali se nad njima i ozdravi njihove bolesnike.

15   I pristupiše mu predvečer njegovi učenici, rekavši: “Pust je ovo kraj i već je kasno; otpusti ljude da odu u sela i kupe si hrane.”

16   Ali im Isus reče: “Ne trebaju odlaziti; dajte im vi jesti.”

17   No oni mu odgovoriše: “Imamo ovdje samo pet hljebova i dvije ribe.”

18   I reče im: “Donesite mi ih ovamo.”

19   I zapovjedi on mnoštvu da posjeda po travi, uze pet hljebova i dvije ribe, pogleda u nebo, blagoslovi pa razlomi i dade hljebove učenicima, a učenici mnoštvu.

20   I svi su jeli i nasitili se, a od preostalih su ulomaka nakupili dvanaest punih košara.

21   A onih koji su jeli, osim žena i djece, bijaše oko pet tisuća muškaraca.

22   I odmah prisili Isus svoje učenike da uđu u lađu i odu pred njim na drugu stranu dok on otpošalje mnoštvo.

23   A kada je otposlao mnoštvo, uzađe on na goru nasamo moliti. Kad je došla večer, bijaše ondje sâm.

24   A lađa je već bila nasred mora, udarana valovima, jer bijaše protivan vjetar.

25   Za četvrte noćne straže ode Isus k njima hodajući po moru.

26   Ugledavši ga kako hoda po moru, učenici prestrašeni rekoše: “To je sablast”; i od straha vikahu.

27   No Isus im odmah prozbori, rekavši: “Ohrabrite se, ja sam; ne bojte se.”

28   Odgovarajući mu, Petar reče: “Gospodine, ako si ti, zapovijedi mi da dođem k tebi po vodi.”

29   I reče on: “Dođi.” Sišavši s lađe, pođe Petar k Isusu hodajući po vodi.

30   Ali kada spazi žestok vjetar, uplaši se pa poče tonuti; i povika: “Gospodine, spasi me!”

31   I odmah pruži Isus ruku, prihvati ga i reče mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?”

32   A kada su ušli u lađu, prestade vjetar.

33   Tada oni na lađi pristupiše i pokloniše mu se, rekavši: “Uistinu, ti si Sin Božji.”

34   Prešavši preko, siđoše na kopno u Genezaretu.

35   Kada ga ljudi iz toga mjesta prepoznaše, razglasiše o njemu po svoj onoj okolici i doniješe mu sve koji bijahu bolesni;

36   i moljahu ga da samo dotaknu rub njegove halje: i posve bi ozdravili svi koji bi dotakli.

 

^