Naslovnica

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Luki

 

9. poglavlje

 

 

1   Tada on dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti.

2   I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesne.

3   I reče im: “Ništa ne uzimajte na put: ni štapove, ni torbe, ni kruh, ni novac; niti pak imajte po dvije halje.

4   U koju god kuću uđete, ondje ostanite; i odande dalje pođite.

5   A tko god vas ne primi, izlazeći iz toga grada i prašinu sa svojih nogu otresite za svjedočanstvo protiv njih.”

6   I krenuše oni: prolazili su selima navješćujući evanđelje i posvuda su ozdravljivali.

7   A Herod tetrarh doču o svemu što on čini pa se smete, jer su neki govorili da je to Ivan uskrsnuo od mrtvih,

8   neki da se pojavio Ilija, a neki da je ustao jedan od drevnih proroka.

9   I reče Herod: “Ivanu sam ja odrubio glavu. Tko je, onda, ovaj o kome čujem takvo što?” I poželje ga vidjeti.

10   Kada se apostoli vratiše, ispripovjediše mu sve što bijahu učinili. I povede ih on sa sobom i povuče se nasamo na pusto mjesto koje je pripadalo gradu zvanu Betsaida.

11   A mnoštvo, kada je to saznalo, pođe za njim. On ih je primio i govorio im o Božjem kraljevstvu te ozdravljivao one kojima je trebalo ozdravljenje.

12   A kada je dan bio na izmaku, pristupiše Dvanaestorica i rekoše mu: “Pošalji mnoštvo da pođe prenoćiti u okolna sela i zaseoke i nabaviti jelo, jer smo ovdje u pustome kraju.”

13   Ali im on reče: “Dajte im vi jesti.” No oni rekoše: “Nemamo više od pet hljebova kruha i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.”

14   A njih bijaše oko pet tisuća muškaraca. I reče on svojim učenicima: “Posjednite ih u skupine od pedeset.”

15   I učiniše tako te ih sve posjednuše.

16   Tada on uze pet hljebova i dvije ribe te ih, pogledavši na nebo, blagoslovi i razlomi te dade učenicima da stave pred mnoštvo.

17   I jeli su i svi se nasitili, a od ulomaka što su im preostali nakupilo se dvanaest košara.

18   Dok se on jednom nasamo molio, bijahu s njim njegovi učenici. I upita ih on, rekavši: “Što govori narod da sam ja?”

19   Odgovorivši, rekoše mu: “Ivan Krstitelj; ali neki kažu Ilija, a neki da je ustao jedan od drevnih proroka.”

20   I reče im: “A što vi kažete da sam ja?” Odgovarajući, Petar reče: “Krist Božji.”

21   I strogo im zabrani i zapovjedi da to nikome ne govore,

22   rekavši: “Sin čovječji treba mnogo pretrpjeti te biti odbačen od starješina, svećeničkih glavara i pismoznanaca, i treba biti ubijen i treći dan uskrsnuti.”

23   I reče svima njima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, i neka svaki dan uzima svoj križ i slijedi me.

24   Jer tko god hoće spasiti svoj život, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život radi mene, taj će ga spasiti.

25   Jer što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga upropasti ili bude odbačen?

26   Jer tko god se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin čovječji postidjeti kada dođe u svojoj slavi, i u Očevoj, i svetih anđela.

27   Ali, kažem vam istinu, ima nekih koji ovdje stoje, koji neće okusiti smrt dok ne vide kraljevstvo Božje.”

28   Nekih osam dana nakon tih riječi uze on sa sobom Petra i Ivana i Jakova te uzađe na goru moliti se.

29   I izmijeni mu se izgled lica dok se molio, a oprava mu postade bijela i blještava.

30   I gle, dva čovjeka razgovarahu s njim. Bijahu to Mojsije i Ilija,

31   koji su se ukazali u slavi i govorili o njegovu izlasku što ga je trebao ostvariti u Jeruzalemu.

32   No Petra i one s njim svlada san; a kada se probudiše, ugledaše njegovu slavu i ona dva čovjeka što stajahu s njim.

33   I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti; daj da načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju i jednu Iliji”; a nije znao što govori.

34   Dok je on to govorio, naiđe oblak i zasjeni ih; i prestrašiše se ušavši u oblak.

35   I dođe iz oblaka glas, rekavši: “Ovo je moj ljubljeni Sin: njega slušajte.”

36   A kada glas utihnu, nađe se Isus sâm. Oni su šutjeli i nisu onih dana nikome govorili ni o čemu od onoga što su vidjeli.

37   A kada su idućega dana silazili s gore, susretne ga mnogo naroda.

38   I gle, neki čovjek iz mnoštva viknu: “Učitelju, preklinjem te, pogledaj mi sina: jer mi je jedino dijete.

39   I gle, duh ga obuzima i on odmah viče; i trza njime tako da se pjeni, i jedva odstupa od njega satirući ga.

40   Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše.”

41   A Isus, odgovarajući, reče: “O, naraštaju nevjerni i pokvareni, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina.”

42   I sruši ga zloduh dok je prilazio i poče trzati njime. I zaprijeti Isus nečistome duhu, ozdravi dijete te ga preda njegovu ocu.

43   I bijahu svi zadivljeni zbog silne Božje moći. Ali dok su se svi oni divili svemu što je Isus učinio, on reče svojim učenicima:

44   “Dobro slušajte ove riječi: Sin čovječji će biti predan u ruke ljudima.”

45   Ali oni ne razumješe tu izjavu: bijaše im skrivena da je ne shvate; i bojahu se pitati ga o toj izjavi.

46   Tada među njima nastade raspra koji bi od njih bio najveći.

47   A Isus, vidjevši misao njihova srca, uze dijete, postavi ga kraj sebe

48   i reče im: “Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao: jer onaj koji je najmanji među svima vama, taj će biti velik.”

49   I odgovori Ivan i reče: “Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe i zabranismo mu to, jer te ne slijedi s nama.”

50   I reče mu Isus: “Ne branite mu: jer onaj tko nije protiv nas, za nas je.”

51   A kada su se navršavali dani da bude uznesen, on odlučno upravi svoje lice da pođe u Jeruzalem.

52   I posla glasnike pred svojim licem; i odoše oni te uđoše u neko selo Samarijanca da priprave za njega.

53   Ali ga ovi ne primiše, jer mu lice bijaše kao da će ići u Jeruzalem.

54   Kada to vidješe njegovi učenici Jakov i Ivan, rekoše: “Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju neka siđe s neba i proždre ih; kao što je i Ilija učinio?”

55   No on se okrene, ukori ih i reče: “Ne znate kakva ste duha.

56   Jer Sin čovječji nije došao uništiti ljudske živote, nego spasiti.” I odoše u drugo selo.

57   I reče mu netko dok su išli putem: “Gospodine, slijedit ću te kamo god pođeš.”

58   I reče mu Isus: “Lisice imaju jazbine, i ptice nebeske imaju gnijezda, a Sin čovječji nema gdje glavu nasloniti.”

59   A drugome reče: “Slijedi me!” Ali on odvrati: “Gospodine, dopusti mi da najprije odem i pokopam svoga oca.”

60   Reče mu Isus: “Pusti mrtve neka pokapaju svoje mrtvace, a ti idi i propovijedaj kraljevstvo Božje.”

61   I neki drugi reče: “Slijedit ću te, Gospodine, ali dopusti mi da se najprije oprostim od svojih ukućana.”

62   No Isus mu reče: “Nitko tko stavi svoju ruku na plug i gleda natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.”

 

^