7. poglavlje
1 Nakon toga je Isus obilazio po Galileji: nije htio u Judeju, jer su ga Židovi pokušavali ubiti.
2 A približio se židovski Blagdan sjenicâ.
3 Stoga mu njegova braća rekoše: “Otiđi odavde i pođi u Judeju, da i tvoji učenici vide djela koja činiš;
4 jer nema toga tko čini nešto u tajnosti ako želi biti javno poznat. Ako činiš sve to, očituj se svijetu.”
5 Jer ni njegova braća nisu vjerovala u njega.
6 Tada im Isus reče: “Moje vrijeme još nije došlo, a vaše je vrijeme svagda pogodno.
7 Vas svijet ne može mrziti; ali mene mrzi, jer ja svjedočim o njemu da su mu djela zla.
8 Vi uzađite na ovaj blagdan: ja još ne uzlazim na ovaj blagdan, jer se moje vrijeme još nije ispunilo.”
9 Rekavši im to, ostade u Galileji.
10 Ali kada su njegova braća uzašla, uzađe i on na blagdan; ne javno, nego kao potajno.
11 A Židovi su ga tražili na blagdan raspitujući se: “Gdje je onaj?”
12 I mnogo se među narodom mrmljalo o njemu; jer jedni govorahu: “Dobar je”, a drugi rekoše: “Ne, nego zavodi narod.”
13 No zbog straha od Židova nitko nije otvoreno govorio o njemu.
14 Usred blagdana uzađe Isus u Hram i poučavaše.
15 I divljahu se Židovi, rekavši: “Kako to ovaj poznaje Pisma, a nikada ih nije učio?”
16 Isus im odgovori i reče: “Moj nauk nije moj, nego onoga koji me poslao.
17 Ako tko bude činio njegovu volju, znat će za taj nauk je li od Boga ili ja sâm od sebe govorim.
18 Onaj tko sâm od sebe govori, slavu svoju traži; ali onaj tko traži slavu onoga koji ga je poslao, istinit je i nema u njemu nepravednosti.
19 Nije li vam Mojsije dao Zakon, a ipak nitko od vas ne vrši Zakon? Zašto me hoćete ubiti?”
20 Odgovori narod i reče: “Zloduha imaš; tko te hoće ubiti?”
21 Isus odgovori i reče im: “Jedno djelo učinih i svi se čudite.
22 Mojsije vam je, dakle, dao obrezanje (ne da je ono od Mojsija, nego od otaca) i vi u subotu obrezujete čovjeka.
23 Ako čovjek prima obrezanje u subotu, da se ne bi kršio Mojsijev zakon, zašto ste ljuti na mene zato što sam svega čovjeka ozdravio u subotu?
24 Nemojte suditi po vanjštini, nego sudite sudom pravednim.”
25 Tada neki od Jeruzalemaca rekoše: “Nije li to onaj kojega traže da ga ubiju?
26 A gle, otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu glavari spoznali da je on uistinu Krist?
27 Ali za ovoga znamo odakle je, a kada Krist dođe, nitko neće znati odakle je.”
28 Tada povika Isus dok je poučavao u Hramu, i reče: “Mene poznajete i znate odakle sam; no ja nisam došao sâm od sebe, nego je istinit onaj koji me poslao, koga vi ne poznajete.
29 Ali ja ga poznajem: jer sam od njega i on me poslao.”
30 Tada ga htjedoše uhvatiti; no ipak nitko ne stavi ruku na nj, jer još ne bijaše došao njegov čas.
31 Mnogi iz naroda vjerovali su u njega i govorili: “Kada Krist dođe, hoće li učiniti više čudesa negoli su ta što ih je ovaj učinio?”
32 Dočuli su farizeji da mnoštvo to mrmlja o njemu; i poslaše farizeji i svećenički glavari svoje podložnike da ga uhite.
33 Tada im Isus reče: “Još sam malo vremena s vama pa odlazim k onomu koji me poslao.
34 Tražit ćete me i nećete me naći, a gdje sam ja, tamo vi ne možete doći.”
35 Tada Židovi među sobom rekoše: “Kamo će to ovaj poći da ga mi nećemo naći? Zar će poći k raseljenima među poganima i poučavati pogane?
36 Kakva je to riječ koju je rekao: ‘Tražit ćete me i nećete me naći’ i: ‘Gdje sam ja, tamo vi ne možete doći’?”
37 U posljednji dan, veliki dan blagdana, stajao je Isus i vikao govoreći: “Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije.
38 Onaj tko vjeruje u mene, kao što veli Pismo, ‘iz njegove će utrobe poteći rijeke žive vode.’ ”
39 (A to je rekao za Duha, kojega su trebali primiti oni koji vjeruju u njega: jer Duh Sveti još ne bijaše dân, jer Isus još ne bijaše proslavljen.)
40 Stoga mnogi iz naroda, čuvši te riječi, rekoše: “Ovo je uistinu Prorok.”
41 Drugi rekoše: “To je Krist.” No neki rekoše: “Zar Krist dolazi iz Galileje?
42 Ne reče li Pismo da Krist dolazi od Davidova sjemena, iz Betlehema, sela gdje bijaše David?”
43 Tako zbog njega nastade podijeljenost u narodu.
44 I htjedoše ga neki od njih uhvatiti, no nitko ne stavi ruke na njega.
45 Dođoše tada podložnici svećeničkim glavarima i farizejima; i rekoše im ovi: “Zašto ga niste doveli?”
46 Odgovoriše im podložnici: “Nikada neki čovjek nije govorio kao taj čovjek.”
47 Tada im farizeji odgovoriše: “Zar ste i vi zavedeni?
48 Je li itko od glavara ili od farizeja povjerovao u njega?
49 Ali ova svjetina, koja ne poznaje Zakon, ona je prokleta.”
50 Reče im Nikodem, jedan od njih, onaj koji je bio noću došao k njemu:
51 “Sudi li naš zakon čovjeku ako ga se prije ne sasluša i dozna što čini?”
52 Odgovoriše mu, rekavši: “Zar si i ti iz Galileje? Ispitaj pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje nikakav prorok.”
53 I ode svaki svojoj kući.