5. poglavlje
1 Nakon toga bijaše židovski blagdan pa uzađe Isus u Jeruzalem.
2 A u Jeruzalemu se kod Ovčje tržnice nalazi kupalište koje se hebrejski naziva Bethesda i ima pet trijemova.
3 U njima je ležalo mnoštvo nemoćnih, slijepih, hromih i uzetih. Čekali su da se pokrene voda;
4 jer bi anđeo povremeno silazio u kupalište i uzburkao vodu. Tko bi prvi sišao nakon što se voda uzburka, ozdravio bi od kakve god bolesti bolovao.
5 I bijaše tamo neki čovjek koji je bolovao trideset i osam godina.
6 Njega ugleda Isus gdje leži te mu, znajući da je već dugo u tome stanju, reče: “Želiš li ozdraviti?”
7 Nemoćnik mu odgovori: “Gospodine, nemam čovjeka koji bi me odnio u kupalište kada se uzburka voda; a dok ja dolazim, drugi siđe prije mene.”
8 Reče mu Isus: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj.”
9 I odmah ozdravi čovjek, uze svoju postelju i prohoda. A taj dan bijaše subota.
10 Zato Židovi rekoše ozdravljenomu: “Subota je; nije ti dopušteno nositi postelju.”
11 On im odgovori: “Onaj koji me ozdravio reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodaj.’ ”
12 Tada ga upitaše: “Koji ti je to čovjek rekao: ‘Uzmi svoju postelju i hodaj’?”
13 Ali ozdravljeni nije znao tko je taj, jer je Isus nestao u mnoštvu koje je bilo na tome mjestu.
14 Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: “Evo, ozdravio si: ne griješi više, da ti se ne dogodi što gore.”
15 Ode čovjek i javi Židovima da je Isus taj koji ga je ozdravio.
16 Zbog toga su Židovi progonili Isusa i htjeli ga ubiti, jer je to učinio u subotu.
17 Ali Isus im odgovori: “Otac moj radi sve do sada, i ja radim.”
18 Zbog toga ga Židovi još više nastojahu ubiti; jer ne samo što je prekršio subotu, nego je i Boga nazivao svojim Ocem izjednačujući sebe s Bogom.
19 Tada im Isus odgovori i reče: “Zaista, zaista, kažem vam: Sin sâm od sebe ne može činiti ništa, nego ono što vidi da čini Otac; jer što god on čini, to jednako i Sin čini.
20 Jer Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sâm čini: pokazat će mu i veća djela od ovih, da ćete se čuditi.
21 Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje ih, tako i Sin oživljuje koga hoće.
22 Jer Otac ne sudi nikoga, nego je sav sud predao Sinu:
23 da svi časte Sina kao što časte Oca. Onaj tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga je poslao.
24 Zaista, zaista, kažem vam: Onaj tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me poslao ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
25 Zaista, zaista, kažem vam: Dolazi čas, već sada je, kada će mrtvi čuti glas Sina Božjega; i živjet će oni koji čuju.
26 Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi.
27 A dao mu je i ovlast da sudi, jer je Sin čovječji.
28 Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas:
29 i izići će oni koji su činili dobro, na uskrsnuće života, i oni koji su činili zlo, na uskrsnuće osude.
30 Ja sâm od sebe ne mogu učiniti ništa. Kako čujem sudim i sud moj je pravedan, jer ne tražim svoju volju, nego volju Oca koji me poslao.
31 “Ako ja svjedočim sâm za sebe, moje svjedočanstvo nije istinito.
32 Drugi je koji svjedoči za mene; i znam da je istinito svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene.
33 Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu.
34 No ja ne primam svjedočanstvo od čovjeka, nego govorim ovo da se vi spasite.
35 On je bio svjetiljka koja gori i svijetli, a vi se htjedoste samo na tren radovati u njegovu svjetlu.
36 Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova; jer djela koja mi je Otac dao da dovršim, upravo djela koja činim, svjedoče za mene da me poslao Otac.
37 I sâm Otac, koji me poslao, posvjedočio je za mene. Niti ste ikada čuli njegov glas, niti ste vidjeli njegov lik;
38 a ni njegovu riječ nemate da prebiva u vama, jer ne vjerujete onomu koga je on poslao.
39 Istražujte Pisma, jer po njima mislite imati život vječni: i ona su ta koja svjedoče za mene.
40 I ne želite doći k meni, da život imate.
41 Slavu od ljudi ja ne primam,
42 ali vas upoznah, da nemate ljubavi Božje u sebi.
43 Ja sam došao u ime svoga Oca i vi me ne primate; dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.
44 Kako biste i mogli vjerovati, kada primate slavu jedan od drugoga, a slavu koja dolazi od Boga jedinoga ne tražite?
45 Nemojte misliti da ću vas ja tužiti Ocu: ima jedan koji vas tuži, to jest Mojsije, u koga se uzdate.
46 Jer da ste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: jer o meni je on pisao.
47 Ali ako ne vjerujete njegovim spisima, kako ćete mojim riječima vjerovati?”