Naslovnica

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Ivanu

 

20. poglavlje

 

 

1   Rano prvoga dana u tjednu, dok je još bila tama, dođe Marija Magdalena do groba te spazi da je s grobnice uklonjen kamen.

2   Tada ona otrča; i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, i reče im: “Uzeli su Gospodina iz groba i ne znamo kamo su ga stavili.”

3   Uputiše se tada Petar i onaj drugi učenik te dođoše do grobnice.

4   Trčahu obojica zajedno, ali je onaj drugi učenik prestigao Petra i prvi stigao do grobnice.

5   Sagnuvši se, ugleda on lanene povoje gdje leže, ali ne uđe.

6   Tada stigne za njim Šimun Petar, uđe u grobnicu i ugleda lanene povoje gdje leže,

7   i ručnik koji bijaše na njegovoj glavi, ali nije ležao uz lanene povoje, nego zasebno smotan na jednome mjestu.

8   Tada uđe i onaj drugi učenik, koji je prvi stigao do grobnice, te vidje i povjerova;

9   jer još ne bijahu poznavali Pismo da Isus treba ustati od mrtvih.

10   Zatim se učenici ponovno vratiše k svojima.

11   A Marija je stajala vani kod groba i plakala. I sagnu se dok je plakala te pogleda u grob

12   i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je bilo ležalo Isusovo tijelo: jedan kod glave, drugi kod nogu.

13   I rekoše joj oni: “Ženo, zašto plačeš?” Reče im ona: “Zato što su uzeli moga Gospodina i ne znam kamo su ga stavili.”

14   Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.

15   Reče joj Isus: “Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?” Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: “Gospodine, ako si ga ti odnio odavde, reci mi gdje si ga položio i ja ću ga uzeti.”

16   Reče joj Isus: “Marijo.” Ona se okrene i reče mu: “Rabbuni”, što će reći: Učitelju.

17   Reče joj Isus: “Nemoj me se doticati, jer još nisam uzašao k svome Ocu, nego idi k mojoj braći i reci im: ‘Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, k Bogu svojemu i Bogu vašemu.’ ”

18   Marija Magdalena dođe i navijesti učenicima da je vidjela Gospodina i da joj je on to rekao.

19   Uvečer toga istoga dana, prvoga u tjednu, kada su ondje gdje su se učenici okupili zbog straha od Židova bila zatvorena vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama.”

20   I, rekavši to, pokaza im svoje ruke i svoj bok. Učenici se obradovaše vidjevši Gospodina.

21   Isus im ponovno reče: “Mir vama: kao što je mene poslao moj Otac, tako i ja šaljem vas.”

22   Izrekavši to, dahne on u njih i reče im: “Primite Duha Svetoga.

23   Onima kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; onima kojima grijehe zadržite, zadržani su im.”

24   Ali Toma zvan Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne bijaše s njima kad je došao Isus.

25   Rekoše mu, stoga, ostali učenici: “Vidjeli smo Gospodina”; ali im on reče: “Ako ne vidim na njegovim rukama trag od čavala i ne stavim svoj prst u trag od čavala, i ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.”

26   Nakon osam dana njegovi učenici ponovno bijahu unutra, i Toma s njima. Tada dođe Isus, a vrata bijahu zatvorena, te stane u sredinu i reče: “Mir vama.”

27   Zatim reče Tomi: “Primakni svoj prst ovamo i pogledaj mi ruke; i primakni svoju ruku i stavi je u moj bok: i ne budi nevjeran, nego vjeruj.”

28   I odgovori Toma i reče mu: “Gospodin moj i Bog moj.”

29   Reče njemu Isus: “Toma, povjerovao si jer si me vidio: blagoslovljeni su oni koji ne vidješe, a ipak povjerovaše.”

30   I mnoga druga znamenja učinio je Isus pred svojim učenicima, koja nisu zapisana u ovoj knjizi;

31   a ova su zapisana da vjerujete da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život po njegovu imenu.

 

^