18. poglavlje
1 Izrekavši te riječi, ode Isus sa svojim učenicima preko potoka Cedrona, gdje bijaše vrt u koji uđoše on i njegovi učenici.
2 A poznavao je to mjesto i Juda, koji ga je izdao, jer se Isus tamo često sastajao sa svojim učenicima.
3 Tada Juda, dobivši četu, i podložnici svećeničkih glavara i farizeja, dođe onamo s bakljama, svjetiljkama i oružjem.
4 Isus, stoga, znajući sve što će mu se dogoditi, stupi naprijed i reče im: “Koga tražite?”
5 Odgovoriše mu: “Isusa Nazarećanina.” Reče im Isus: “Ja sam taj.” A stajaše s njima i Juda, koji ga je izdao.
6 Kada im, dakle, reče: “Ja sam”, oni uzmaknuše natrag i padoše na tlo.
7 Ponovno ih upita: “Koga tražite?” a oni rekoše: “Isusa Nazarećanina.”
8 Isus odgovori: “Rekoh vam da sam ja taj. Ako, dakle, mene tražite, pustite ove da odu”;
9 da se ispuni riječ, koju on reče: “Od onih koje si mi dao, ne izgubih ni jednoga.”
10 A kako je Šimun Petar imao mač, izvuče ga te udari slugu velikog svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluzi bijaše ime Malho.
11 Tada Isus reče Petru: “Stavi svoj mač u korice: čašu koju mi je dao Otac zar da ne pijem?”
12 Tada četa i zapovjednik i židovski podložnici pograbiše Isusa i svezaše ga.
13 I odvedoše ga najprije k Ani; jer on bijaše tast Kajfi, koji je bio veliki svećenik te godine.
14 A Kajfa bijaše onaj koji je dao savjet Židovima kako je bolje da jedan čovjek umre za narod.
15 Za Isusom je išao Šimun Petar i jedan drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat velikom svećeniku pa uđe s Isusom u dvorište velikog svećenika.
16 No Petar ostade vani kod vrata. Tada iziđe taj drugi učenik, koji bijaše poznat velikom svećeniku, porazgovara s vrataricom i uvede Petra.
17 Nato mlada sluškinja koja je čuvala vrata reče Petru: “Nisi li i ti jedan od učenika toga čovjeka?” On reče: “Nisam.”
18 I stajahu ondje sluge i podložnici; bijahu načinili žar, jer je bilo hladno, i grijahu se. I Petar stajaše s njima i grijaše se.
19 Tada veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku.
20 Odgovori mu Isus: “Ja sam javno govorio svijetu; uvijek sam poučavao u sinagogi i u Hramu, gdje se Židovi uvijek okupljaju, i ništa nisam govorio u tajnosti.
21 Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Evo, ovi znaju što sam rekao.”
22 I kada Isus tako reče, udari ga jedan od nazočnih dlanom, rekavši: “Tako odgovaraš velikom svećeniku?”
23 Isus mu odgovori: “Ako sam loše govorio, dokaži da je loše; ako li dobro, zašto me udaraš?”
24 Ana ga svezanog posla Kajfi, velikom svećeniku.
25 A Šimun Petar je stajao i grijao se. Rekoše mu stoga: “Nisi li i ti jedan od njegovih učenika?” On zanijeka, i reče: “Nisam.”
26 Jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga kojemu Petar bijaše odsjekao uho, reče: “Nisam li te vidio u vrtu s njim?”
27 Petar ponovno zanijeka: i odmah se oglasi pijetao.
28 Odvedoše tada Isusa od Kajfe u sudnicu; a bijaše rano. No oni ne uđoše u sudnicu, kako se ne bi okaljali, nego da mogu jesti pashu.
29 Iziđe tada Pilat k njima i reče: “Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?”
30 Odgovoriše i rekoše mu: “Da ovaj nije zločinac, ne bismo ga tebi predali.”
31 Reče im nato Pilat: “Uzmite ga vi i sudite mu po svome zakonu.” Rekoše mu Židovi: “Nama nije dopušteno nikoga pogubiti”:
32 da se ispuni Isusova riječ koju je rekao naznačivši kakvom će smrću umrijeti.
33 Nato Pilat ponovno uđe u sudnicu te pozva Isusa; i reče mu: “Jesi li ti Kralj Židova?”
34 Isus mu odgovori: “Govoriš li ti to sâm od sebe ili su ti to drugi rekli za mene?”
35 Pilat odgovori: “Zar sam ja Židov? Tvoj vlastiti narod i svećenički glavari predali su te meni. Što si učinio?”
36 Odgovori Isus: “Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kada bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima; ali sada moje kraljevstvo nije odavde.”
37 Nato mu Pilat reče: “Jesi li onda ipak kralj?” Isus odgovori: “Ti kažeš da ja jesam kralj. Ja sam se zato rodio i zato sam došao na svijet da svjedočim za istinu. Svatko tko je od istine, sluša moj glas.”
38 Reče mu Pilat: “Što je istina?” Rekavši to, iziđe on ponovno pred Židove i reče im: “Ja ne nalazim nikakvu krivicu na njemu;
39 a kod vas je običaj da vam za Pashu pustim jednoga: hoćete li, dakle, da vam pustim Kralja Židovâ?”
40 Nato svi opet povikaše: “Ne toga, nego Barabu!” A Baraba bijaše razbojnik.